Čakavski pjesnik kršćanskoga nadahnuća

Rudolf Ujčić rođen je u Fakinima kraj Pazina 4. lipnja 1937, a preminuo je u Puli 23. kolovoza u 88. godini života. Bio je pjesnik, novinar, esejist, jezikoslovac – čakavski dijalektolog, srednjoškolski nastavnik, lektor redaktor i urednik na Hrvatskome radiju – Radio Puli, no nadasve dobar čovjek, vrhunski intelektualac, umjetnik riječi, estet i za mnoge odan prijatelj.

Pučku školu pohađao je u Starom Pazinu, a gimnaziju u Pazinu i Rijeci. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu studij Jugoslavenske književnosti i hrvatskog jezika te Francuskog jezika 1964. godine. Prvi posao, još za apsolventure, bio mu je učiteljevanje na Rabu prvoj generaciji učenika tamošnje Srednje ugostiteljske škole, a među njima i mojemu pokojnom ocu – Andriji Mikulacu, davne školske godine 1962/1963. Potom se 1965. zapošljava u pazinskoj gimnaziji „Оtokar Keršovani“ kao profesor hrvatskoga i francuskog jezika. Od 1969. bio je voditelj Centra za kulturu pri Narodnom sveučilištu u Pazinu, а od 1974. pa do mirovine, radio je kao lektor redaktor i urednik na Radio Puli.

Rudolf Ujčić – pjesnik, novinar, esejist,
jezikoslovac, srednjoškolski nastavnik / Snimio Janoš Feher

Rudolf Ujčić bio je ponajprije čakavski pjesnik kršćanskoga nadahnuća – zaljubljenik i znalac čakavske riječi i slova te proučavatelj i čuvar najstarijih izvornih oblika hrvatskoga jezika, a osobito njegovih istarskih inačica. Kako je sam znao reći: „Ti moraš znati svoje korijene. Najprije moraš znati svoj zajik i onda se moreš integrirati.“

O Ujčićevim pjesmama i njegovim dijalektološkim znanstvenim radovima i esejima pisali su i citirali ga mnogi: Petar Šimunović, Tatjana Arambašin Slišković, Miroslav Bertoša, Josip Bratulić, Boris Domagoj Biletić, Aldo Kliman, Tomislav Milohanić, Daniel Načinović, Vilma Zohil, Janneke Kalsbeek, Josip Lisac, Silvana Vranić, Iva Lukežić i drugi.

Rudolf Ujčić objavio je pet knjiga pjesama: Staropazinski viersi (Pula, 1983), Duša mažurana (Pula, 1986), Pridi šlovek muoj (Pula, 1991), Skrita bogatija – Tesoro nascosto (dvojezična zbirka, Pula, 1997) i Arka bjelokosna (Pula, 1999). S Gualtierom Mocennijem suautor je grafičko-pjesničke mape Istarski rukopisi – Calligrafie istriane (Pula, 1998), a kao jezikoslovac čakavštine objavio je i knjigu znanstvenih radova Istarske čakavske dijalektološke teme (izd. OMH u Puli, 2014).

Zastupljen je u više antologija: Čakavsko pjesništvo ХХ. stoljeća (Rijeka, 1987), ur. Milorad Stojević, Istarska pjesmarica – Antologija hrvatskog pjesništva Istre 19. i 20. stoljeća (Рulа, 1989), ur. Mirjana Strčić, knjiga domoljubne i antiratne poezije Via crucis Croatiae – Istarska molitva za Lipu našu (Pula, 1991‒1992), I ča i što i kaj. Iz suvremene hrvatskoistarske lirike (Pula, 1997), ur. Boris Domagoj Biletić, Seljanski susreti: 1992. ‒ 2012.: pjesnička panorama, izabrala i uredila Vanesa Begić.

Pjesme su mu prevedene na engleski, talijanski, slovenski, albanski jezik. Bio je ugledan član Čakavskoga sabora, istarskog ogranka Društva hrvatskih književnika, te Ogranka Matice hrvatske u Puli.

Oproštaj s Rudolfom Rudijem Ujčićem bio je na Gradskome groblju u Puli 27. kolovoza, uz svetu misu zadušnicu u crkvi sv. Franje. Jedna od najpoznatijih Rudijevih pjesama Pridi šlovek muoj, a koja proizlazi iz njegova najdubljeg i najiskrenijeg osjećanja čovjeka i života uopće, te upućuje na dobrodošlicu, kao da naznačuje privremenost svega – kako sastanaka tako i rastanaka i oproštaja:

Pridi,

Šlovek muoj,

Ut kuot god si

I ki god si,

Ut kega got plemena

I kega got semena!

Pridi h mene,

Va mojo pozemuljčico,

Va mojo siromaško

Nareštino!

Poštovanom i dragom prijatelju, pjesniku i neumornom istraživaču čakavske riječi, Rudolfu Rudiju Ujčiću, uime članova i prijatelja Ogranka Matice hrvatske u Puli,

Daniel Mikulaco